Petak 12. lipnja 2009 godine odrađen je prvi trening i radni dogovor u svezi plivačkog maratona Buško jezero 2009.
Nas tri mušketira ,Samir Čičak, Igor Mandušić i Boro Stipić odradili smo obilazak jezera izvid trase i naravno otplivali prvi trening u jezeru u dužini od 2 kilometra.
U ranim popodnevnim satima prva stanica bilo je područje sela Golinjeva i pješčana obala na sjevernoj strani jezera.
Nakon uspješnog probijanja kroz barikade i zemljane nasipe koji ne dopuštaju pristup jezeru
ispred nas se ukazalo Buško jezero u svoj svojoj ljepoti, širini i dužini.Suncem okupano sa laganim valovima jezero se svjetlucalo na lipanjskom suncu i kao da nas vabilo i pozivalo da zaplivamo u njemu.
Prva radnja bila je izmjeriti temperaturu vode. Sa mjernim uređajem za mjerenje vode vidjeli smo da je temperatura vode 22,5 stupnjeva.
Taj podatak je samo podigao razinu adrenalina u nama i želju da čim prije zaplivamo,no trening je dogovoren na području plaže Marinovac.
Nakon kraćeg dogovora i definiranja samog mjesta i plana starta krenuli smo dalje.
Put nas je vodio kroz pitoresna mjesta Miši, Pothum Podgradina. Negdje oko polovice puta prema brani zastali smo ispod Kamešnice te još jednom sada sa bočne strane usmjerili poglede na zamišljenu putanju našega plivanja.
Uzbuđenje, strahopoštovanje, i sportski naboj obuzeli su nam cijelo biće.
Konstatirali smo da imamo idealnu putanju , po sred jezera.Tih sedam kilometara (mjereno Google maps setelit sistemom ) već sada postaje naša opsesija i naša inspiracija.
Vozeći se do brane razgovaramo o broju sudionika, samoj tehničkoj provedbi plivanja, pratnji plovila koji će ići uz nas. Tražimo vidljive znakove i orijentire za držanje pravca pri plivanju.
Naime, držanje pravilnog pravca prilikom plivanja je jedan od zahtjevniji i važnijih stvari u
plivačkom maratonu. Vrlo često kod početnika ali i kod iskusnih plivača na otvorenom plivanju dolazi do skretanja ili vrludanja sa idealne putanje tako da se mjerena duljina plivanja u naravi često uvelike nadmaši i produži.
Pri ovome je jako važno imati orijentire u prirodi (vrh brda, veliko stablo,crkveni zvonik i sl.) i držati se njih.
Naravno i plovila iz pratnje mogu davati pravac plivanja.
Vezano za plovila i ovom prigodom pozivamo i molimo vlasnike glisera,kaića,brodića,čamaca,kajaka i bilo kojega plovila da nam pomognu da nam se pridruže kao pratnja jer zbog sigurnosnih i međunarodnih normi uvriježeno je pravilo da na svakog plivača dolazi jedno plovilo u pratnji.
Stoga molimo sve vlasnike plovila da se jave gospodinu Igoru Mandušiću oko tehničkog dogovora.
Veseli nas podatak da je gospodin Jozo Ćurković iz Grabovice obećao svesrdnu pomoć i
ponudio svoj gliser za pratnju maratoncima.
Nakon vožnje po brani došli smo do plaže Marinovac. Prekrasna pješčana plaža na naše iznenađenje bila je prazna,nigdje nikoga .
Gledajući jezero sada iz smjera cilja ka startu i svu njegovu ljepotu poželjeli smo da je već danas 2. kolovoza 2009. i da je danas start.
Uz sada već pozamašnu dozu adrenalina u nama navukavši na brzinu kape i naočale bacili smo se u jezero.